Oklop rastezajedno sa životinjom, a ljuske koje ga prekrivaju redovito se obnavljaju. Dok kopnene kornjače imaju zaobljeniji oklop koji ponekad može biti kvrgav i ispupčen (što je izvrsna zaštita od neprijatelja) i kratke udove s odebljanim krajem, kod glavatih želvi to nije slučaj. Naime, njihov je oklop gladak, da bi životinja lakše klizila kroz vodu. Udovi imaju plivaće kožice ili su u obliku peraja. Kornjače nemaju zube nego tvrdi rožnati kljun. Svojim jakim čeljustima mogu bez problema lomiti ljušture svojih omiljenih hrana: rakova i školjaka. Osim njih, glavate želve mogu pojesti bilo koju hranu životinjskog porijekla koju mogu uloviti, te ih stoga nazivamo mesojednim oportunistima.
Sve morske kornjace jaja polazu na kopno.Kao lososi, i one polazu svoja jaja na mjestu gdje su i same rodjene. Ali, kornjace se ne mogu razmnozavati dok ne dostignu dob od 20 do 30 godina. Dakle, one se cijelo vrijeme sjećaju svoje rodne plaže! Nitko uistinu ne zna kako je uspiju pronaci. Tijekom svoga putovanja one se orijentiraju nesumnjivo uz pomoc Sunca,a usmjeravaju ih i morske struje, ali kad jednom stignu blizu obale, njihov njuh ih bez greške dovede do pijeska na kojem su rodjene. Ponekad u sezoni razmnožavanja nekoliko tisuća ženki položi jaja u pijesak na plazi. Kornjača glavom iskopa duboku rupu u pijesku,u nju položi stotinjak jaja, zatim perajama prekriva gnijezdo pijeskom i zaputi se prema moru. Pare se u moru, od kraja ožujka do početka lipnja, a jaja polažu tijekom ljeta.Na kopno izlaze samo ženke radi polaganja jaja, a mužjaci, nakon što se izlegu, više nikada ne izlaze na kopno. Tijekom jedne sezone ženke mogu imati između 2-5 legala, s pauzom od 2 tjedna između. Jaja liježu u rupe iskopane u pijesku i broj im u jednom leglu varira od 23 do 190, obično preko 100. Inkubacijski period općenito varira i traje između 50 i 65 dana. Veličina oklopa mladih kornjačica varira između 33,5 mm i 55 mm. Ustanovljeno je da spolnu zrelost postižu nakon 30 godina, pri duljini oklopa od 70 do 90 cm.
Najveći dio svoga života provodi u pelagičkom staništu. Na obalu izlaze samo ženke radi polaganja jaja, dok mužjaci ostaju u moru cijeli život. Glavata želva je široko rasprostranjena u priobalnim područjima tropskih i suptropskih mora Atlantskog, Tihog i Indijskog oceana. Također je uobičajena u morima umjerenih područja i jedina je vrsta koja se u njima i gnijezdi. Najčešća je vrsta Mediteranskog i Jadranskog mora. Najveća gnijezdilišta ove vrste u Mediteranu su na grčkoj, turskoj i ciprskoj obali, a nešto manja na libijskoj, sirijskoj, izraelskoj, egipatskoj i tuniskoj obali. Populacija koja naseljava Jadran dio je populacije koja se razmnožava u Grčkoj. Procijenjeno je da u cijeloj mediteranskoj populaciji ima oko 5 000 spolno zrelih ženki.
Glavata zelva je mesožder. Hrani se ribama, moruzgvama, spuzvama, meduzama, ježincima, rakovima, školjkašima te razno raznim mekušcima. Ukoliko joj je plijen pretvrd, upotrijebit će svoj izuzetno tvrd kljun kojim će slomiti njegovu ljušturu i tako sebi priskrbiti potrebne hranjive tvari.